{"id":517,"date":"2025-12-15T11:57:45","date_gmt":"2025-12-15T11:57:45","guid":{"rendered":"https:\/\/parentlink.eu\/?p=517"},"modified":"2026-01-05T11:00:22","modified_gmt":"2026-01-05T11:00:22","slug":"sigurna-privrzenost-temelj-emocionalnog-i-kognitivnog-razvoja-djeteta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/parentlink.eu\/el\/sigurna-privrzenost-temelj-emocionalnog-i-kognitivnog-razvoja-djeteta\/","title":{"rendered":"Sigurna privr\u017eenost – temelj emocionalnog i kognitivnog razvoja djeteta"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

\u0160to je privr\u017eenost?<\/h4>

Privr\u017eenost je instinkt djeteta, njegov biolo\u0161ki sustav za pre\u017eivljavanje, u kojem dijete daje signale kada osje\u0107a ugodne (sre\u0107a, znati\u017eelja) i neugodne emocije i stanja (strah, nelagoda, bol). Dijete ima potrebu za barem jednom odraslom osobom, koja je uz njega i koja odgovara na njegove signale odnosno potrebe.
Pritom se razvija odnos izme\u0111u djeteta i odrasle osobe, a ovisno o kvaliteti odnosa s odraslim osobama, dijete mo\u017ee razviti sigurnu ili razli\u010dite vrste nesigurne privr\u017eenosti.
Sigurna privr\u017eenost pru\u017ea djetetu:<\/p>

  • povjerenje da vrijedi kao ljudsko bi\u0107e: osje\u0107aj da vrijedim i zaslu\u017eujem ljubav samim time \u0161to postojim, neovisno o mojim sposobnostima i osobinama, \u0161to dovodi do ve\u0107eg samopo\u0161tovanja.<\/li>
  • povjerenje da je svijet sigurno mjesto, osje\u0107aj sigurnosti kada smo sami ili prilikom istra\u017eivanja novih igra\u010daka, kretnji, prostora. To pospje\u0161uje motori\u010dki i intelektualni razvoj, razvoj samopouzdanja, te je ve\u0107a \u0161ansa da \u0107e djeca razviti kvalitetnija prijateljstva i romanti\u010dne odnose.<\/li>
  • prilike za regulaciju emocija prisutno\u0161\u0107u odrasle osobe (njezinim tje\u0161enjem, umirivanjem, bivanjem s djetetom), \u0161to je temelj za emocionalni razvoj. Ve\u0107a je \u0161ansa da \u0107e djeca stvoriti ve\u0107e socijalne kompetencije i bolje se suo\u010davati sa stresom.<\/li><\/ul>

    Kako se razvija sigurna privr\u017eenost?<\/h4>

    \u00a0Sigurna privr\u017eenost se razvija kroz bezbroj malih, kratkih, ali zna\u010dajnih interakcija s djetetom, u kojima su roditelji prisutni i uskla\u0111uju svoje reakcije s djetetovim reakcijama: smiju se kada je beba vesela ili iniciraju smijeh i prate koliko je bebi to trenutno ugodno; umiruju bebu kada je umorna ili kada primijete da joj je dovoljno podr\u017eaja, hrane kada je gladna\u2026
    Ne uskla\u0111uju se \u2018samo\u2019 reakcije, odrasle osobe ukla\u0111uju se s djetetovim emocionalnim stanjem: kada i mama (ili tata, baka, djed\u2026) i dijete osje\u0107aju sre\u0107u dok se igraju, djetetovu uznemirenost, spokoj i zadovoljsvo u kontaktu i ma\u017eenju. Bez emocionalnog uska\u0111ivanja, izostaje istinsko povezivanje od strane odraslih, i razvoj sigurne privr\u017eenosti kod djeteta.
    Va\u017eno je i da je to uskla\u0111ivanje pravovremeno i primjereno:<\/p>

    • Pravovremeno se odnosi na brz i dosljedan odgovor na bebine potrebe.<\/strong>
      \u0160to je beba manja, to je njezina tolerancija na \u010dekanje odnosno na izdr\u017eavanje nelagode kra\u0107a i izaziva vi\u0161e stresa, te je va\u017eno da postoji osoba koja je uz bebu i reagira na njezin pla\u010d, ali i na smijeh i pozive za igru i kontaktom.
      Potpun izostanak reakcije na pla\u010d je \u0161tetan, no dijete s dobi mo\u017ee tolerirati vi\u0161e stresa, a duljinu \u010dekanja na odgovor odrasle osobe odredit \u0107e, osim dobi, i njezin temperament (neke bebe imaju ve\u0107u toleranciju na \u010dekanje, neke manju) i okolnosti. Ako vidimo da se \u010detveromjese\u010dna beba napre\u017ee da se okrene do neke igra\u010dke i pritom joj nije lako, mo\u017eemo pri\u010dekati i vidjeti ho\u0107e li mo\u0107i sama, i ovisno o intenzitetu nelagode reagirati. Devetomjese\u010dne bebe \u0107e vjerojatno negodovati ako moraju \u010dekati da im se ka\u0161ica ohladi, no mogu tolerirati \u010dekanje puno dulje nego mla\u0111e bebe.

      <\/li>
    • Primjereno se odnosi na to u kojoj mjeri prepoznamo njezinu potrebu.<\/strong>
      Novoro\u0111en\u010de osje\u0107a nelagodu i kod gladi i kod boli, a pla\u010de i kada se osje\u0107a samo i tra\u017ei kontakt i kada je gladno, te tek u\u010di razlikovati svoje senzacije, a zadatak odraslih je potruditi se shvatiti \u0161to bebi treba i odgovoriti na trenutnu potrebu.
      Roditelji se \u010desto osje\u0107aju lo\u0161e jer ne znaju odmah razumjeti \u0161to im njihova beba poru\u010duje. Neki smatraju da im nedostaje osje\u0107aja ili intuicije za bebu, da nisu dobri roditelji ili da drugi roditelji znaju bolje.
      Istina je pak da ve\u0107ina roditelja ne zna od prve prepoznati \u0161to je bebi potrebno i roditelji se tek trebaju u\u010diti razumjeti svoje dijete. Priroda nije zamislila da roditelji odmah znaju sve, ve\u0107 da se upravo u tom \u2018plesu\u2019 prepoznavanja signala roditelj i dijete upoznaju i povezuju: pogre\u0161ke i poku\u0161aji u odgovaranju na bebine potrebe su nu\u017eni kako bi upoznali na\u0161e dijete, uskladili se i povezali s njime. U tom \u2018plesu\u2019, i beba u\u010di kako odraslima dati do znanja \u0161to joj treba, u\u010di osvijestiti i razumjeti reakcije svog tijela i svoje potrebe i postepeno razvija psiholo\u0161ku otpornost.<\/li><\/ul>

      Dovoljno dobar roditelj<\/h4>

      Va\u017eno je da je odgovori odraslih ve\u0107inom dosljedi, a nije nu\u017eno niti mogu\u0107e da su uvijek dosljedni. Trenuci u kojima roditelji nisu dobro, kada su nervozni, bolesni i ne odgovaraju odmah na bebin pla\u010d, ne\u0107e naru\u0161iti odnos dokle god su iznimka.
      Intenzitet postupaka i osje\u0107aja je isto va\u017ean za izgradnju sigurne privr\u017eenosti. Njezin razvoj obi\u010dno je naru\u0161en toksi\u010dnim, intenzivnim reakcijama prema djetetu. Intenzivna neugodna stanja koje roditelji osje\u0107aju, a nisu nu\u017eno vidljiva kroz jake reakcije, isto mogu naru\u0161iti odnos: dugotrajna tjeskoba, depresivna stanja, jaka i perzistiraju\u0107a roditeljska nesigurnost.
      No, roditeljstvo je izuzetno zahtjevno i uobi\u010dajeno je da su roditelji umorni, nervozni, nisu uvijek u mogu\u0107nosti smireno tje\u0161iti bebu, ili biti potpuno prisutni u igri s njom. Dok god su ti trenuci vi\u0161e iznimka nego pravilo, nema razloga za brigu.
      Ne postoji savr\u0161en roditelj, a sama te\u017enja savr\u0161enstvu mo\u017ee dovesti do tjeskobe, osje\u0107aja krivnje i naru\u0161iti odnos. Zato je upravo dovoljno dobar roditelj savr\u0161en roditelj:<\/p>

      • \u00a0Roditelj koji, kada pogrije\u0161i (ne \u010duje, nema snage odgovoriti, ne odgovori na primjeren na\u010din\u2026), se trudi ispraviti gre\u0161ku.<\/li>
      • Roditelj koji, kada ne zna \u0161to je bebi potrebno, ostaje uz dijete i ne odustaje s poku\u0161ajima odgonetanja.<\/li>
      • Roditelj koji ostaje uz dijete i kada je te\u0161ko, i kada se \u010dini da ne poma\u017ee djetetu. Neke bebe imaju kolike, a neke pla\u010dem izbacuju stres nakupljen tijekom mnogo podra\u017eaja tijekom dana (\u0161etnje, igre, razni zvukovi\u2026) i samo im je potrebno da ne netko uz njih.<\/li>
      • Roditelj koji, kada osje\u0107a nervozu, ljutnju, iscrpljenost ili druge neugodne emocije, razumije da je to dio roditeljstva i trudi se smiriti sebe.<\/li>
      • Roditelj koji kroz nesavr\u0161en odnos sve vi\u0161e u\u010di o sebi, svom djetetu, produbljuju\u0107i povezanost s djetetom.<\/li><\/ul>

        Kao \u0161to ne postoji savr\u0161en roditelj, ne postoji niti samo jedna osoba koja najbolje odgovara na bebine potrebe. Istra\u017eivanja pokazuju kako dijete mo\u017ee razviti privr\u017eenost s vi\u0161e odraslih osoba. Raznolika iskustva iz razli\u010ditih odnosa mogu pozitivno utjecati na emocionalni i kognitivni razvoj. A ponekad nam upravo u\u010diteljica, baka, ili trener mo\u017ee pokazati kako je svijet (ipak) sigurno mjesto, bez obzira na lo\u0161e okru\u017eenje u obitelji.<\/p>

        Privr\u017eenost u odrasloj dobi<\/strong><\/p>

        Neosporno je da rana iskustva imaju velikog utjecaja na daljnji \u017eivot. No utjecaj ranih iskustava ne mora zape\u010datiti sudbinu, a stil privr\u017eenosti mogu\u0107e je postepeno mijenjati.
        Istra\u017eivanja o privr\u017eenosti pokazuju da je od negativnih iskustava u djetinjstvu va\u017enije kako u odrasloj dobi razumijemo, tuma\u010dimo i povezujemo ta iskustva s novim iskustvima i odnosima, i u\u010dimo li nove na\u010dine povezivanja i bivanja u odnosu s drugima. Na\u0161 mozak se mo\u017ee mijenjati i otvoriti prema promjenama, ako mu to dopustimo, i ako dopustimo djeci da nas mijenjaju na bolje.<\/p>

        Literatura:
        https:\/\/www.developmentalscience.com\/blog\/2017\/3\/31\/what-is-a-secure-attachmentand-why-doesnt-attachment-parenting-get-you-there<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

        \u0160to je privr\u017eenost? Privr\u017eenost je instinkt djeteta, njegov biolo\u0161ki sustav za pre\u017eivljavanje, u kojem dijete daje signale kada osje\u0107a ugodne (sre\u0107a, znati\u017eelja) i neugodne emocije i stanja (strah, nelagoda, bol). Dijete ima potrebu za barem jednom odraslom osobom, koja je uz njega i koja odgovara na njegove signale odnosno potrebe. Pritom se razvija odnos izme\u0111u […]<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":511,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[93,81],"tags":[],"class_list":["post-517","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-clanci","category-rana-intervencija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/parentlink.eu\/el\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/517","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/parentlink.eu\/el\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/parentlink.eu\/el\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/el\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/el\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=517"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/el\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/517\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":521,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/el\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/517\/revisions\/521"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/el\/wp-json\/wp\/v2\/media\/511"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/parentlink.eu\/el\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=517"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/el\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=517"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/el\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=517"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}