{"id":510,"date":"2025-12-15T11:50:09","date_gmt":"2025-12-15T11:50:09","guid":{"rendered":"https:\/\/parentlink.eu\/?p=510"},"modified":"2026-01-05T10:59:51","modified_gmt":"2026-01-05T10:59:51","slug":"secure-attachment-the-foundation-of-emotional-and-cognitive-development","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/parentlink.eu\/hr\/secure-attachment-the-foundation-of-emotional-and-cognitive-development\/","title":{"rendered":"Sigurna privr\u017eenost: temelj emocionalnog i kognitivnog razvoja"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

\u0160to je privitak?<\/h4>

Privr\u017eenost je djetetov instinkt, njegov biolo\u0161ki sustav pre\u017eivljavanja, u kojem dijete daje signale kad osje\u0107a ugodne (poput sre\u0107e, znati\u017eelje) i neugodne emocije i stanja (poput straha, nelagode, gladi, boli). Dijete treba barem jednog odraslog koji je uz njega i reagira na njegove signale ili potrebe.
U tom procesu razvija se odnos izme\u0111u djeteta i odrasle osobe, a ovisno o kvaliteti tog odnosa dijete mo\u017ee razviti sigurno ili razli\u010dite vrste nesigurnog privr\u017eenja.
Sigurna privr\u017eenost pru\u017ea djetetu:<\/p>

  • povjerenje da \u0107u biti cijenjen kao ljudsko bi\u0107e: osje\u0107aj da vrijedim i zaslu\u017eujem ljubav samim svojim postojanjem, bez obzira na svoje sposobnosti i osobine, \u0161to vodi do ve\u0107e samopo\u0161tovanja.<\/li>
  • povjerenje da je svijet sigurno mjesto, osje\u0107aj sigurnosti pri samo\u0107i ili pri istra\u017eivanju novih igra\u010daka, pokreta i prostora. Poti\u010de motori\u010dki i intelektualni razvoj te samopouzdanje, a djeca \u0107e kasnije u \u017eivotu imati kvalitetnije prijateljske i romanti\u010dne veze.<\/li>
  • Mogu\u0107nosti regulacije emocija: prisutno\u0161\u0107u odrasle osobe koja tje\u0161i, umiruje i ostaje uz dijete u nevolji. To je temelj emocionalnog razvoja. Postoji ve\u0107a vjerojatnost da \u0107e djeca razviti ve\u0107e socijalne kompetencije i bolje se nositi sa stresom.<\/li><\/ul>

    Kako se razvija sigurno privr\u017eenje?<\/h4>

    Sigurna privr\u017eenost razvija se kroz bezbrojne male, kratke, ali zna\u010dajne interakcije s djetetom, u kojima su roditelji prisutni i uskla\u0111uju svoje reakcije s reakcijama djeteta: smiju se kada je beba sretna ili poti\u010du smijeh i prate koliko je beba u tom trenutku ugodno; utje\u0161e bebu kad je umorna ili kad primijete da joj je potrebna utjeha, nahrane je kad je gladna\u2026
    Ne radi se \u2018samo\u2019 o koordiniranim reakcijama, odrasli se uskla\u0111uju s djetetovim emocionalnim stanjem: kad i majka (ili otac, baka, djed\u2026) i dijete osje\u0107aju sre\u0107u dok se igraju, ili do\u017eivljavaju djetetovu tjeskobu, ili smirenost i zadovoljstvo u kontaktu i ma\u017eenju. Bez emocionalne uskla\u0111enosti, istinska povezanost i razvoj sigurnog privr\u017eenja su odsutni.

    Tako\u0111er je va\u017eno da ova harmonizacija bude pravovremena i primjerena:<\/p>

    • Pravovremeno se odnosi na brz i dosljedan odgovor na potrebe bebe.<\/strong>
      \u0160to je beba manja, to je kra\u0107a njezina tolerancija na \u010dekanje ili podno\u0161enje nelagode i to vi\u0161e stresa izaziva, stoga je va\u017eno da uz bebu bude netko tko odgovara na njezin pla\u010d, ali i na smijeh i pozive na igru i kontakt.
      Potpuni nedostatak reakcije na pla\u010d je \u0161tetan, ali dijete s godinama mo\u017ee podnijeti vi\u0161e stresa, a vrijeme koje odrasla osoba treba da reagira bit \u0107e odre\u0111eno, osim dobi, i temperamentom (neka bebe imaju ve\u0107u toleranciju na \u010dekanje, neka manju) i okolnostima. Ako vidimo da se \u010detveromjese\u010dno dijete napre\u017ee da se okrene prema igra\u010dki i te\u0161ko mu to ide, mo\u017eemo pri\u010dekati i vidjeti ho\u0107e li se mo\u0107i okrenuti samo, ovisno o intenzitetu njegove nelagode. Devetomjese\u010dne bebe vjerojatno \u0107e se ljutiti \u0161to moraju \u010dekati da se njihova ka\u0161a ohladi, ali mogu podnijeti \u010dekanje puno dulje od mla\u0111e djece.<\/li>
    • Prikladnost se odnosi na mjera u kojoj prepoznajemo njezinu potrebu.
      <\/strong>Novoro\u0111en\u010de osje\u0107a nelagodu kad je gladno ili boli, pla\u010de kad se osje\u0107a usamljeno i tra\u017ei kontakt kad je gladno. Tek u\u010di razlikovati te osje\u0107aje, a zadatak odraslih je poku\u0161ati razumjeti \u0161to beba treba i odgovoriti na trenutnu potrebu.
      Roditelji se \u010desto osje\u0107aju lo\u0161e jer ne razumiju odmah \u0161to im beba govori. Neki vjeruju da im nedostaje osje\u0107aja ili intuicije za svoju bebu, da nisu dobri roditelji ili da drugi roditelji znaju bolje.
      Istina je, me\u0111utim, da ve\u0107ina roditelja ne zna odmah prepoznati \u0161to beba treba i da moraju nau\u010diti razumjeti svoje dijete. Priroda nije namijenila da roditelji odmah znaju sve, ve\u0107 da se upravo u tom \u2018plesu\u2019 prepoznavanja signala povezuju roditelj i dijete: pogre\u0161ke i poku\u0161aji u odgovaranju na potrebe bebe nu\u017eni su kako bismo upoznali svoje dijete, uskladili se s njim i povezali s njim. U tom \u2018plesu\u2019 beba tako\u0111er u\u010di kako odraslima dati do znanja \u0161to joj je potrebno, u\u010di postati svjesna i razumjeti reakcije vlastitog tijela i svoje potrebe te postupno razvija psiholo\u0161ku otpornost.<\/li><\/ul>

      \u00a0<\/p>

      Dovoljno dobar roditelj<\/h4>

      Iako je va\u017eno da su reakcije odraslih uglavnom dosljedne, nije nu\u017eno ni mogu\u0107e da budu uvijek dosljedne. Trenuci kada roditelji nisu dobro, kada su nervozni, bolesni i ne odgovore odmah na bebin pla\u010d, ne\u0107e na\u0161tetiti odnosu sve dok su iznimka.

      Intenzitet postupaka i osje\u0107aja tako\u0111er je va\u017ean za izgradnju sigurnog privr\u017eenja. Njegov se razvoj obi\u010dno naru\u0161ava toksi\u010dnim, intenzivnim reakcijama prema djetetu. Intenzivna neugodna stanja koja roditelji osje\u0107aju, ali koja se ne moraju nu\u017eno o\u010ditovati kroz sna\u017ene reakcije, tako\u0111er mogu naru\u0161iti odnos: dugotrajna tjeskoba, depresivna stanja, sna\u017ena i trajna roditeljska nesigurnost.
      Me\u0111utim, roditeljstvo je izuzetno zahtjevno i uobi\u010dajeno je da su roditelji umorni, nervozni i ne mogu uvijek smireno utje\u0161iti svoju bebu ili biti u potpunosti prisutni dok se igraju s njom. Sve dok su ti trenuci vi\u0161e iznimka nego pravilo, nema razloga za brigu.
      Ne postoji savr\u0161en roditelj, a sama potraga za savr\u0161eno\u0161\u0107u mo\u017ee dovesti do tjeskobe, osje\u0107aja krivnje i mo\u017ee naru\u0161iti odnose. Zato je dovoljno dobar roditelj savr\u0161en roditelj:<\/p>

      • Roditelj koji, kada pogrije\u0161i (ne \u010duje, nema snage odgovoriti, ne reagira primjereno\u2026), poku\u0161ava ispraviti pogre\u0161ku.<\/li>
      • Roditelj koji, kad ne zna \u0161to beba treba, ostaje s djetetom i ne odustaje od poku\u0161aja da to shvati.<\/li>
      • Roditelj koji ostaje uz svoje dijete \u010dak i kad je te\u0161ko i kad se \u010dini da to ne poma\u017ee djetetu. Roditelj treba nau\u010diti da je njegova prisutnost va\u017enija od trenuta\u010dnog umirivanja: neka dojen\u010dad imaju kolike, a neka pla\u010du kako bi oslobodila stres nakupljen tijekom brojnih podra\u017eaja tijekom dana (\u0161etnje, igre, razni zvukovi\u2026) i jednostavno im treba netko tko je uz njih.<\/li>
      • Roditelj koji, kada se osje\u0107a nervozno, ljutito, iscrpljeno ili do\u017eivljava druge neugodne emocije, shva\u0107a da je to dio roditeljstva i poku\u0161ava se smiriti.<\/li>
      • Roditelj koji kroz nesavr\u0161en odnos sve vi\u0161e u\u010di o sebi i svom djetetu, produbljuju\u0107i svoju vezu s djetetom.

        <\/li><\/ul>

        Ba\u0161 kao \u0161to ne postoji savr\u0161en roditelj, ne postoji ni jedna osoba koja najbolje zadovoljava potrebe bebe. Istra\u017eivanja pokazuju da se dijete mo\u017ee vezati za vi\u0161e odraslih osoba. Raznolika iskustva iz razli\u010ditih odnosa mogu pozitivno utjecati na emocionalni i kognitivni razvoj. A ponekad je to u\u010ditelj, baka ili trener koji djetetu mo\u017ee pokazati da je svijet (jo\u0161 uvijek) sigurno mjesto, unato\u010d lo\u0161em okru\u017eenju u obitelji.<\/p>

        \u00a0<\/p>

        Privr\u017eenost u odrasloj dobi<\/strong><\/p>

        Nepobitno je da rana iskustva imaju velik utjecaj na kasniji \u017eivot. Me\u0111utim, utjecaj ranih iskustava ne mora zape\u010datiti sudbinu, a stil privr\u017eenosti se mo\u017ee postupno mijenjati.

        Istra\u017eivanja o privr\u017eenosti pokazuju da je va\u017enije od negativnih iskustava iz djetinjstva to kako ta iskustva razumijemo, tuma\u010dimo i povezujemo s novim iskustvima i odnosima kao odrasli te ho\u0107emo li nau\u010diti nove na\u010dine povezivanja i opho\u0111enja s drugima. Na\u0161 se mozak mo\u017ee mijenjati i otvoriti promjenama ako mu to dopustimo, kao i ako dopustimo na\u0161oj djeci da nas promijene na bolje.

        Literatura:
        https:\/\/www.developmentalscience.com\/blog\/2017\/3\/31\/what-is-a-secure-attachmentand-why-doesnt-attachment-parenting-get-you-there<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

        What is attachment? Attachment is a child’s instinct, his biological survival system, in which the child gives signals when he\/she feels pleasant (like happiness, curiosity) and unpleasant emotions and states (like fear, discomfort, hunger, pain). A child needs at least one adult who is with him and who responds to his signals or needs. In […]<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":511,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25,31],"tags":[],"class_list":["post-510","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-articles","category-early-intervention-child-development-en-articles"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/parentlink.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/510","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/parentlink.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/parentlink.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=510"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/510\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":516,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/510\/revisions\/516"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/511"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/parentlink.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=510"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=510"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=510"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}