{"id":491,"date":"2025-12-15T11:13:15","date_gmt":"2025-12-15T11:13:15","guid":{"rendered":"https:\/\/parentlink.eu\/?p=491"},"modified":"2025-12-15T11:17:36","modified_gmt":"2025-12-15T11:17:36","slug":"uloga-i-vaznost-oceva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/parentlink.eu\/sr\/uloga-i-vaznost-oceva\/","title":{"rendered":"\u0423\u043b\u043e\u0433\u0430 \u0438 \u0437\u043d\u0430\u0447\u0430\u0458 \u043e\u0447\u0435\u0432\u0430"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Danas se sve vi\u0161e prepoznaje va\u017enost uklju\u010denosti o\u010deva u odgoj djece, ali vlada velika zbrka oko toga kako ona treba izgledati. Izgleda da tek tra\u017eimo model uloge o\u010deva, a pritom se borimo protiv mnogo uvjerenja koja stoje na putu povezivanja o\u010deva s njihovom djecom.<\/p>

Zato krenimo redom: U ovom \u010dlanku nabrojani su neki mitovi o ulozi majki i o\u010deva. Njih \u017eelimo raspraviti i raskrinkati, uzimaju\u0107i u obzir dostupne spoznaje o dje\u010djem razvoju i roditeljstvu, kao i ono \u0161to nam zdrav razum govori o ljubavi izme\u0111u tata, mama i njihovih beba.<\/p>

Ne postoji jedan na\u010din kako biti tata, a s ovime vas \u017eelimo potaknuti na razmi\u0161ljanje o tome kako vi to \u017eelite posti\u0107i.<\/p>

Mit br. 1 – \u201cDjetetu je najva\u017enija mama.\u201d<\/h4>

Za optimalan emocionalni razvoj, djetetu je potrebna barem jedna osoba koja se o njemu brine. Kvaliteta odnosa koji se pritom gradi ne ovisi o spolu odrasle osobe, ve\u0107 o njezinim ili njegovim kapacitetima da adekvatno, s toplinom i prisutno\u0161\u0107u odgovara na djetetove potrebe, pla\u010d i nelagodu, \u017eelju za igrom i povezivanjem.<\/p>

Naj\u010de\u0161\u0107e tu ulogu preuzima majka, koja se povezuje s djetetom tijekom trudno\u0107e, koja kroz dojenje mo\u017ee odgovoriti na potrebu za hranjenjem, tjelesnim kontaktom i umirivanjem, i koja iz niza razloga, \u0161to ekonomskih, a \u0161to kulturo\u0161kih, provodi cijeli ili ve\u0107inu porodiljnog dopusta uz dijete. Stoga ne \u010dudi da je u prvim godinama djetetu najva\u017enija mama.<\/p>

No to ne zna\u010di da jedino majka mo\u017ee preuzeti ovu ulogu. Tata ne mo\u017ee dojiti, ali povezivanje ne ovisi o dojenju, nego na\u010dinu odgovora na djetetove potrebe. Tata ne mo\u017ee iznijeti trudno\u0107u, ali ona nije preduvjet povezivanja s djetetom.<\/p>

Ne zna\u010di niti da uz mamu nije va\u017ean tata. Dijete je sposobno stvarati privr\u017eenost s vi\u0161e od jedne osobe, i djetetu je potrebno da stvara odnose s vi\u0161e od jedne osobe.<\/p>

Mit br. 2 – \u201cTate se ne znaju povezati s djecom kao mame.\u201d<\/h4>

Tradicionalno, uloga o\u010deva svodila se je na povezivanje s djecom kroz grublju igru, sport, i u\u010denje tradicionalno mu\u0161kim vrijednostima poput hrabrosti. Dok su djeca sasvim mala, tradicionalno \u017eenska domena je va\u017enija: hranjenju, njezi, nje\u017enosti, pa su o\u010devi \u010desto bili po strani i preuzimali su djecu tek kada su mogla tr\u010dati s njima u parku.<\/p>

To je model kojeg neke obitelji mogu i dalje nastaviti, dok god to svima odgovara. No va\u017eno je znati da mo\u017ee biti i druga\u010dije.<\/p>

\u010cinjenica je da postoji mnogo na\u010dina kako se mo\u017eemo povezivati s na\u0161om djecom. Tko \u0107e biti vi\u0161e u parku, a tko \u0107e \u010de\u0161\u0107e mijenjati pelene ne mora ovisiti o spolu, ve\u0107 o zajedni\u010dkom dogovoru i osobnom stilu svakog roditelja. Kapacitet za nje\u017enosti imaju svi ljudi, ne samo majke. O\u010devi mogu do\u017eivjeti i iste tjelesne promjene kao majke: kontakt ko\u017ee na ko\u017eu s novoro\u0111en\u010dadi kod o\u010deva poti\u010de lu\u010denje oksitocina, koji je prozvan \u2018hormon ljubavi\u2019 jer poti\u010de povezivanje s bebom.<\/p>

\u010cinjenica je da povezivanje s djetetom od najranijih dana \u010dini va\u017ean temelj za daljnji odgoj. Iskustvo njege i umirivanja dojen\u010dadi mo\u017ee pru\u017eiti o\u010devima ve\u0107e razumijevanje za njihovu djecu i u godinama koje slijede. Time \u0107e i igra u parku biti spontanija i vo\u0111ena djetetovim \u017eeljama i potrebama, a ne idejom kako bi o\u010dinstvo trebalo izgledati.<\/p>

\u010cinjenica je da preuzimanjem zadataka oko djece od prvih dana, otac poma\u017ee majci koja postaje manje optere\u0107ena u svojoj ulozi. Dijeljenje zadataka, poigravanje s time \u0161to radi tata, a \u0161to mama, mo\u017ee u\u010dvrstiti partnerski odnos i dati dublji smisao roditeljstvu i obiteljskom \u017eivotu.<\/p>

\u010cinjenica je i da je o\u010devima \u010desto potrebno vi\u0161e vremena za povezivanje s bebom. Tatama nedostaje neposredno iskustvo povezivanja u trudno\u0107i, a nedostaje im i pozitivnih i druga\u010dijih uzora o\u010deva iz njihovog djetinjstva. No kada dobiju prostora, vremena i razumijevanja za snala\u017eenje u novoj ulozi, \u010dinjenica je da su sposobni postati tate.<\/p>

Mit br. 3: \u201cMame su odgovorne (\u017eene su odgovorniji spol). Tatama se sve mora re\u0107i i objasniti.\u201d<\/h4>

Razlike izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena velik su predmet zanimanja, \u0161to od strane istra\u017eiva\u010da, \u0161to od javnosti. Svatko ima neku svoju teoriju o tome \u0161to je \u201ctipi\u010dno \u017eensko\u201d, a \u0161to \u201ctipi\u010dno mu\u0161ko.\u201d<\/p>

Istra\u017eivanjima se poku\u0161ava do\u0107i do vje\u010dnog odgovora na pitanje \u201cJe li razlika koju primje\u0107ujemo rezultat odgoja i okru\u017eenja, ili je priro\u0111ena?\u201d<\/p>

Mo\u017eemo re\u0107i da istra\u017eivanja sve vi\u0161e pokazuju kako razlike koje vidimo u intelektualnim sposobnostima odra\u017eavaju okru\u017eenje, a ne prirodne razlike mu\u0161karaca i \u017eena. Tako odabir zanimanja poput automehani\u010dara ili programera ne govori o slabijim sposobnostima \u017eena, ve\u0107 o tome da imaju manje prilika razvijati se u tim vje\u0161tinama.<\/p>

Obi\u010dno se smatra da su \u017eene odgovornije, da \u0107e bolje nau\u010diti ili ve\u0107 znaju brinuti se o djeci, da znaju dr\u017eati sva \u2018tri kuta ku\u0107e\u2019. Umjesto da i dalje odr\u017eavamo ovo uvjerenje, a tatama niti ne dajemo prilike da preuzmu odgovornost bilo bi bolje zapitati se: Kako odgajamo dje\u010dake? Koliko ku\u0107nih obaveza preuzimaju? Koliko se nedopo\u0161tina tolerira njima, a koliko djevoj\u010dicama? Zaklju\u010dno: Kada bi se o\u010devi vi\u0161e uklju\u010dili u obiteljske obaveze, bi li mo\u017eda bilo veselije i druga\u010dije, a djeca bi u\u010dila da odgovornost mo\u017ee imati vi\u0161e lica?<\/p>


Nova uloga o\u010deva<\/h4>

Dru\u0161tvena klima se sre\u0107om mijenja i o\u010devi igraju sve va\u017eniju i prisutniju ulogu u \u017eivotima svoje djece. Danas znamo koliko svi: mama, tata, dijete, cijela obitelj i cijelo dru\u0161tvo imaju koristi od toga da su tate uklju\u010deni u odgoj.<\/p>

Odbacuje se tradicionalna uloga o\u010deva, ali nitko jo\u0161 ne zna kakva bi trebala biti nova uloga. To je ne\u0161to \u0161to tate i mame zajedno istra\u017euju, isprobavaju, pregovaraju na svom putu kroz roditeljstvo. Mo\u017eda nije niti potrebno da imamo jedan model o\u010dinstva, ve\u0107 da podr\u017eimo tate i njihove obitelji u ostvarivanju svog modela.<\/p>

Kako podr\u017eati o\u010deve?<\/h4>

Donosimo par ideja i smjernica kako podr\u017eati o\u010deve i doprinijeti da svatko na\u0111e svoj na\u010din za biti tata, mama i obitelj s djecom:<\/p>

  • Preispitivati tradicionalna uvjerenja, zadr\u017eati ono \u0161to vrijedi, a biti hrabar odbaciti ono \u0161to ne vrijedi.
    Nije nu\u017eno odustati od nekih uvjerenja. Obitelj koja te\u017ei tome da partneri u svemu sudjeluju ravnopravno mo\u017ee biti nesretna u svom inzistiranju na podjeli obaveza i izgubiti se u nerealnim o\u010dekivanjima, dok obitelj koja ima tradicionalne podjele uloga i odgovornosti mo\u017ee biti sretna ako to svima odgovara i nitko se ne osje\u0107a zapostavljen ili preoptere\u0107en.
    Potrebno je puno pregovora, otvorene komunikacije i hrabrosti da se odbace stari obrasci, a stvore novi.<\/li><\/ul>
    • Pru\u017eiti prilike o\u010devima za povezivanje s djecom i prilagodbi na roditeljsku ulogu.
      Smanjivanje prepreka za ostvarivanje o\u010dinskog dopusta i jednaku podjelu roditeljskog dopusta stvorilo bi prilike tatama da iskuse o\u010dinstvo od prvih dana.
      Na razini pojedine obitelji, vrijeme, razumijevanje i povjerenje je klju\u010dno:
      – Potrebno im je vremena da budu sami s djecom, da rade stvari na svoj na\u010din, da osjete ljubav prema djeci u punini.
      – Potrebno im je i povjerenje od ostalih – posebno \u017eena – da to uistinu mogu.
      – Potrebno im je i razumijevanje da mogu biti topli i bri\u017eni o\u010devi, bez da izgube mu\u0161ki identitet.<\/li><\/ul>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

      Danas se sve vi\u0161e prepoznaje va\u017enost uklju\u010denosti o\u010deva u odgoj djece, ali vlada velika zbrka oko toga kako ona treba izgledati. Izgleda da tek tra\u017eimo model uloge o\u010deva, a pritom se borimo protiv mnogo uvjerenja koja stoje na putu povezivanja o\u010deva s njihovom djecom. Zato krenimo redom: U ovom \u010dlanku nabrojani su neki mitovi o […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":488,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[93,63],"tags":[],"class_list":["post-491","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-clanci","category-mentalno-zdravlje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/parentlink.eu\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/491","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/parentlink.eu\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/parentlink.eu\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=491"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/491\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":495,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/491\/revisions\/495"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/488"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/parentlink.eu\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=491"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=491"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/parentlink.eu\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=491"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}