U suvremenom obiteljskom životu, gdje se često govori o emocionalnom, mentalnom i fizičkom blagostanju, jedan podmukli oblik zlostavljanja ostaje manje vidljiv, ali duboko štetan: ekonomsko nasilje. Često zanemarivano, ekonomsko nasilje podrazumijeva kontrolu nad pristupom financijskim resursima, čime se ograničava autonomija, neovisnost i sposobnost pojedinca da osigura sebe i svoju djecu. Kada se ovaj oblik zlostavljanja isprepliće s roditeljstvom, stvara mrežu ranjivosti koja ne samo da zadržava pojedince u štetnim odnosima, već utječe i na razvoj, sigurnost i dobrobit djece.
Što je ekonomsko nasilje?
Ekonomsko nasilje, poznato i kao financijsko zlostavljanje, predstavlja oblik obiteljskog nasilja u kojem jedan partner vrši kontrolu nad drugim kroz manipulaciju ili ograničavanje financijskih sredstava. Primjeri ekonomskog nasilja uključuju sprječavanje partnera da radi, kontrolu nad svim obiteljskim financijama, uskraćivanje novca za osnovne potrebe, prisiljavanje partnera da opravdava svaki trošak, uzimanje kredita na njegovo ime bez pristanka, sabotažu poslovnih prilika i prijetnje obustavom uzdržavanja kako bi se zadržala kontrola i stvorila ovisnost. Za razliku od fizičkog nasilja, ekonomsko nasilje može biti suptilno i dugotrajno, često neprimijećeno od strane drugih, pa čak i samih žrtava. Suština je u moći i kontroli, a novac je glavno oružje.
Studija slučaja: Srbija
Nedavno je jedna od partnerskih organizacija ovog projekta, Centar za mame, provela istraživanje o ekonomskom nasilju u Srbiji “Finansijska nezavisnost mama u Srbiji: Pravo na svoj dinar”, koje je ispunilo gotovo dvije i pol tisuće žena. Iako su naše zemlje različite, kulture nisu mnogo, te dijelimo rezultate iz Srbije za koje smatramo da bi bili slični i za ostale zemlje iz projekta, kao studiju slučaja. Vjerujemo da bi rezultati, ali i preporuke, bili slični i za ostale zemlje i partnere na projektu.
U Srbiji, svaka 10. majkama (10,5%) partner ograničava pristup novcu, dok 14,2% partnera/muževa smatra da ima pravo određivati svojim ženama koliko im je novca “dovoljno”. Osim toga, više od četvrtine majki (26,4%) mora se opravdavati svom partneru za to gdje su potrošile novac. Svaka peta mama u Srbiji (20,4%) partner joj ne dopušta da kupi ono što želi, a 5,2% njih bilo je prisiljeno, na zahtjev partnera i protiv svoje volje, posuditi novac ili prodati neku dragocjenost. Dok 26% mama nije zadovoljno načinom na koji se raspolaže novcem u njihovom kućanstvu, čak 29,4% njih nema kontrolu nad financijama svoje obitelji. Posebno je alarmantna činjenica da se 17% mama ne osjeća financijski sigurno pored svojih partnera.
U našem društvu se vrlo malo govori o ekonomskom nasilju kao obliku rodno utemeljenog nasilja, iako ono predstavlja ozbiljnu prijetnju ekonomskoj sigurnosti i samostalnosti majki. Neki oblici ovog nasilja toliko su dugo prisutni u našem društvu da su postali normalan oblik ponašanja u partnerskoj zajednici, što je vrlo zabrinjavajuće. Istraživanje je pokazalo da trećina mama ima niže prihode otkako su postale majke nego prije rođenja djece, a budući da se rođenjem djeteta često stvara nova dinamika u obitelji, važno je da majke u tom trenutku budu financijski stabilne.
Skup kontrolirajućih obrazaca ponašanja prema ženi koji se sastoji od uputa koliko i kako trošiti, kontrole financija, pravdanje načina na koji je potrošila novac ispitano na uzorku majki koje su izvijestile da su izložene takvom ponašanju uvijek je statistički značajno povezano sa obrazovanjem i zaposlenjem žene te brojem djece koju imaju i isto je u svim regijama Srbije. Istraživanje je pokazalo da kada je žena zaposlena puno radno vrijeme – odlučivanje o stečenom novcu oba člana partnerske zajednice je u značajnoj mjeri zajedničko, što je daleko manje izraženo u zajednicama u kojima žena radi pola radnog vremena ili nije zaposlena. U takvim zajednicama veći je i postotak samostalnog raspolaganja vlastitim novcem i za partnera i partnericu. Novcem koji je samostalno zaradila, žena u većoj mjeri samostalno i zajednički raspolaže ako živi u gradskoj sredini i što je viša razina obrazovanja koju je završila. Također je očito da što je obrazovna razina obaju partnera viša, odlučivanje o troškovima, bilo manjim, bilo većim, je ravnopravnije. Ovim se još jednom potvrđuje da je obrazovanje zaštitni socijalni faktor za mame.
Istraživanje je pokazalo da su majke koje samostalno ili pretežno samostalno odgajaju djecu u nezavidnoj situaciji. Podaci pokazuju da kada postoje djeca, ekonomsko nasilje može trajati mnogo duže od braka, pa tako skoro polovica očeva (44,5%) ne plaća alimentaciju za svoju djecu. Od onih koji je plaćaju, veliki broj njih (46,2%) to ne čini redovito ili su čak umanjivali svoje prihode kako bi sudom određena alimentacija bila manja. Iako Republika Srbija ima određen iznos minimalne alimentacije, koji usklađuje s rastom naknade za maloljetne uzdržavane članove, čak 91,3% očeva u Srbiji to ne poštuje. Istraživanje je pokazalo da je odnos očeva prema alimentaciji statistički povezan s vremenom koje provode sa svojom djecom. Očevi koji ne ispunjavaju svoje novčane obveze, a ako ih ispunjavaju, ne čine to redovito i ne prate stopu inflacije, provode manje vremena sa svojom djecom, Tako 25,8% očeva u Srbiji ne viđa svoju djecu, a 37,8% očeva provodi manje od četvrtine slobodnog vremena s djecom.
Zadovoljstvo raspodjelom novca u obitelji utječe na majke, kao i na to hoće li i kako razmišljaju o potomstvu – svaka četvrta majka rekla je da to utječe na odluku o daljnjem rađanju. Kako je natalitet uvijek tema od interesa šire javnosti, želimo skrenuti pozornost na to da je važno da svi gradimo društvo u kojem su statistike do kojih je istraživanje došlo bolje i ravnopravnije. To možemo, za početak, činiti tako što ćemo se zalagati za bolje uvjete da žena završi formalno obrazovanje i nakon što postane majka, za veće poštovanje radnih prava majki i za dosljedno sankcioniranje onih koji ih ne poštuju, da se poslodavci potiču poreznim olakšicama pri povratku majki s porodiljnog dopusta kako bi se povećale šanse da majka ne dobije otkaz kada se vrati s porodiljnog dopusta, da majke tijekom porodiljnog dopusta ne primaju plaću manju od one koju su imale prije toga, da se poveća broj vrtića i da mjesta u njima budu otvorena i za djecu nezaposlenih majki jer je to jedini način da one mogu pronaći posao, da postoji državni fond za uzdržavanje na koji se majke mogu osloniti ako bivši partner ne plaća alimentaciju.
Ekonomsko nasilje je tiha, ali razarajuća sila u životima mnogih roditelja. Ono potkopava njihovu autonomiju, ugrožava sigurnost i razvoj njihove djece i zarobljava obitelji u krugovima ovisnosti i zlostavljanja. Prepoznavanje ekonomskog nasilja kao ozbiljnog, rodno uvjetovanog i sustavnog problema ključno je za oblikovanje smislenih politika, pravnih i zajedničkih odgovora. Okončanje ovog ob oblika zlostavljanja zahtijeva zajednički napor — od vlada i pravosudnih sustava do škola, zdravstvenih ustanova i cijelog društva — kako bi se osiguralo da nijedan roditelj ne bude prisiljen birati između opstanka i sigurnosti, i da nijedno dijete ne odrasta u sjeni tihog nadzora i kontrole.
Autorica: Jovana Ružičić