Što očekuje mame i tate nakon dolaska bebe? U javnosti se još uvijek premalo otvoreno govori o tome što roditeljstvo donosi paru i kako utječe na njihov odnos. Postoje mnoga nerealna očekivanja, poput ideje da dijete može spasiti odnos, ili pak predrasuda prema ženama koje nakon majčinstva gube svoju ulogu seksualne partnerice.
Činjenica je da se velikom broju parova odnos komplicira nakon dolaska djeteta. Za neke parove to ne mora nužno dovesti do narušavanja odnosa, no za neke može doći do krize u odnosu, češćih trzavica, međusobnog nerazumijevanja i udaljavanja, pa i prekida.
Kvalitetan odnos možemo opisati kroz tri dimenzije: intimnost, brigu i usklađenost. Kako bi lakše razumjeli što se događa novim roditeljima, opisat ćemo teškoće održavanja kvalitetnog odnosa nakon dolaska bebe kroz te tri dimezije.
Bliskost
Kvalitetan odnos između partnera čini osjećaj bliskosti – osjećaj zaljubljenosti ili – kada zaljubljenost prođe – osjećaj da se razumiju, da mogu dijeliti lijepa iskustva i osjećaje, kao i loše trenutke, brige i osjećaje, uživati u zajedničkim aktivnostima, uživati u zajedničkim trenucima opuštenosti.
Kada beba stigne, nedostaje vrijeme i energija potrebna za posvećenost jedan drugome. Umor, briga o bebi, podređivanje vlastitih potreba u odnosu na potrebe djeteta, može biti izrazito preplavljujuće iskustvo koje smanjuje osjećaj bliskosti. Partneri se osjećaju više kao mama i tata, a ne kao da poželjan partner jedan drugome.
Seksualni odnosi, s kojima se u velikoj mjeri bliskost, često izostaju u prvim mjesecima. Razlozi za to su mnogobrojni:
- fizički oporavak od poroda koji često izaziva bolne odnose;
- uspostava dojenja, umor, nošenje s tjelesnim promjenama nakon trudnoće umanjuju seksualnu želju;
- nedostatak prilika za spontanost i nedostatak vremena jedno za drugo dodatno otežavaju ponovno zbližavanje.
Briga
Kvalitetan odnos čini i briga jedno za drugo – želja da pomognemo drugome, preuzmemo i dijelimo obaveze, bilo da se radi o vođenju kućanstva, njegovanju poput masaže ili u bolesti, ili da samo pitamo drugoga ‘Kako si’?
Kada beba stigne, dijeljenje obaveza postaje sve zahtjevnije, a očekivanja jedan od drugog postaju veća i često ostaju neizgovorena.
Teret brige o bebi najčešće pada na majku, koja se osjeća usamljeno i preopterećeno. Kako majke postaju sve vještije u ophođenju s bebom – presvlaćenju, uspavljivanju, tješenju, dok su tate rijeđe uključeni, postoji opasnost da ne predaju odgovornost tatama u prilikama kad je to moguće, već i dalje preuzimaju brigu na sebe. Iako je kratkoročno to možda lakše rješenje, dugoročno dovodi do još veće opterećenosti majki, i do rizika da su očevi slabije uključeni u brigu i odgoj djeteta.
Tatama pak nedostaje partnerica i usmjeravanje brige prema njima, te se može javiti osjećaj usamljenosti i zapostavljanja od strane partnerice.
Sve to ostavlja prostor za mnoga okrivljavanja, razočaranja, povlačenja jedni od drugih, kao i osjećaja usamljenosti u svojim odgovornostima i brigama.
Kompatibilnost
Zadnja odrednica kvalitetnog odnosa odnosi se na usklađenost u vrijednostima – kako želimo živjeti život i koji su nam prioriteti. Temeljno preklapanje u vrijednostima temelj je za dugoročnu vezu, osigurava da su oboje zadovoljni u tome kako planiraju vlastiti život i kako provode vrijeme. Na primjer, ako je jednoj osobi karijera mnogo važnija od obitelji, a drugoj obrnuto, bit će teže dobiti prijeko potrebnu podršku u brizi za djecu, a kamoli se usuglasiti oko stvari kao što je broj željene djece i kako provodimo vrijeme kao obitelj.
Vrijednosti ne treba miješati s interesima i željama kako provodimo vrijeme. Dok god su temeljne vrijednosti usklađene, parovi mogu imati slobodu u odabiru različitih prijatelja, hobija, i interesa. To ne predstavlja teret odnosu, već pruža mogućnost da se svatko ispunjuje i unutar i van odnosa.
Kada dođe beba, prethodna neusklađenost može doći do većeg izražaja. Naše vrijednosti očituju se i u tome kako odgajamo dijete, kako provodimo vrijeme kao obitelj, što želimo prenijeti djeci.
Može doći do velikih poteškoća ako primjećujemo da nam se očekivanja i ideje zajedničkog obiteljskog života uvelike odudaraju. Tada je potrebno puno komunikacije, razgovora i razumijevanja kako bi vidjeli može li se doći do rješenja u kojoj su oboje zadovoljni.
Često pak dolazi do teškoća jer su očekivanja o važnosti kompatibilnosti – posebno po pitanju odgoja – previsoka, nerealna i neizgovorena. Na primjer, mame mogu očekivati da će tata na jednak način uspavati bebu, ili da će znati spretnije promijeniti pelenu, pa neće očevima pružiti povjerenje i vrijeme za nauče svoj način ophođenja s djetetom. Ili, iz straha od ozljeda, jedan partner može spriječiti drugoga u slobodnoj igri s djetetom, poput bacanja u zrak.
Uvjerenje da je kompatibilnost u svim ili većini odgojnih postupaka nužna može dovesti do svađa i izoliranja od partnera.
KAKO NJEGOVATI PARTNERSKI ODNOS NAKON DOLASKA BEBE
Iako ne postoji jednostavan niti univerzalan recept koji može spasiti par od narušavanja odnosa, nadamo se da će neke od ovih smjernica pomoći u tome da se neke stvari spriječe, ili ako dođe do problema, služe kao početna točka za ponovno približavanje.
Prije dolaska bebe:
- Razgovarajte što više o vašem odnosu, o tome što želite poboljšati. Kada shvatite neke nepoželjne obrasce koji dovode do trzavica i svađa, i naučite kako ih rješavati prije dolaska bebe, bit će lakše riješavati i sve druge probleme uz bebu.
- Razgovarajte što više o vašim očekivanjima, željama, maštanjima o obiteljskom životu: što želite kada dođe beba, što očekujete od partnera u tom prvom periodu, a kako želite da izgleda zajednički obiteljski život u godinama koje slijede.
- Učite otvoreno govoriti o svojim potrebama i željama: jasno ih izraziti i tražiti pomoć koja Vam treba. Čuvanje nezadovoljstva u sebi, i očekivanje da drugi moraju razumjeti, odnosno ‘čitati’ vaše želje, nije realno i može dovesti do još većeg nerazumijevanja i nezadovoljstva.
- Razgovarajte o tome kako ćete dijeliti brigu o bebi, što je tatina, a što mamina uloga. Budite hrabri u odbacivanju starih tradicionalnih obrazaca ako vam ne odgovaraju, no budite i fleksibilni prilikom pregovora oko novih obrazaca: teško je sve odgovornosti dijeliti jednako, jer postoji opasnost od sagorijevanja oba partnera i od toga da “brojanje tko je što napravio” napravi više štete nego koristi.
Uvijek, a posebno nakon dolaska bebe:
- Imajte razumijevanja za mame. Njima je potrebna velika podrška, kako bi se mogli posvetiti brizi za bebu i osjećati se dobro u novoj ulozi. Pitajte, a ne pretpostavljajte što im je potrebno, i budite spremni prilagoditi se ovisno o odgovoru.
- Imajte razumijevanja za tate. Tate nisu devet mjeseci nosili bebu u trbuhu, a većina u svojem djetinjstvu nije imala od koga naučiti kako se očevi brinu za bebu i mamu u prvim mjesecima roditeljstva. Potrebno im je vremena za povezivanje s bebom, kao i razumijevanje i dopuštenje za različitost u odnosu s bebom.
- Trudite se oko novog odnosa ‘mama-tata’. Učite kako je to biti roditelj, budite spremni na različitosti u odgoju, na greške jednih i drugih. Nitko ne mora biti savršen, a stil jednog roditelja upotpunjuje stil drugog.
- Trudite se oko održavanja partnerskog odnosa, posebno oko intimnosti: tražite vrijeme za sebe, budite kreativni u nalaženju novih načina povezivanja u novim okolnostima. Potrebno je razumijevanje da je uz dijete potreban veći trud oko odnosa nego prije.
Očekivanje da će sve biti savršeno, bez dodatnog napora i bez potrebe za posvećivanjem partneru i partnerskom odnosu, možda je i najveći uzrok problema. Osvještavanje mogućih problema i spremnost na zajedničko savladavanje je ključno – a kako će se to napraviti stvar je spontanosti, mašte i volje pojedinog para. Zato još jedna preporuka za kraj: Ne uspoređujete s drugim parovima ili sa zamišljenim idealnim parom, već da zajednički stvarate vaš obiteljski i partnerski život.