Šta mame i tate mogu da očekuju nakon dolaska bebe? U javnosti se i dalje premalo otvoreno govori o tome šta roditeljstvo donosi paru i kako utiče na njihov odnos. Postoje mnoga nerealna očekivanja, poput ideje da dete može da spasi vezu, ili predrasude prema ženama koje nakon što postanu majke „gube“ svoju seksualnost.
Činjenica je da mnogi parovi doživljavaju određene komplikacije u odnosu nakon dolaska deteta: krizu u vezi, češće konflikte, međusobno nerazumevanje i udaljavanje, a ponekad i prekid odnosa.
Intiman partnerski odnos može se opisati kroz tri dimenzije: bliskost, brigu i usklađenost. Kako bismo novim roditeljima približili šta se dešava u partnerskom odnosu nakon dolaska bebe, opisaćemo teškoće održavanja kvalitetne veze kroz ove tri dimenzije.
Bliskost
Partnerski odnos stvara osećaj bliskosti – osećaj zaljubljenosti ili, kada zaljubljenost prođe, osećaj međusobnog razumevanja, mogućnosti da se dele lepa iskustva i osećanja, ali i teški trenuci, brige i strahovi, kao i uživanje u zajedničkim aktivnostima i trenucima opuštanja.
Dolaskom bebe često nedostaju vreme i energija potrebni za posvećivanje jedno drugom. Umor, briga o bebi i podređivanje sopstvenih potreba potrebama deteta mogu biti veoma preplavljujuće iskustvo koje smanjuje osećaj bliskosti. Partneri se često doživljavaju pre svega kao mama i tata, a manje kao poželjni partneri jedno drugom.
Seksualni odnosi, koji doprinose bliskosti (ali nisu njen jedini element), često izostaju u prvim mesecima. Razlozi za to mogu biti brojni, kao što su:
– fizički oporavak nakon porođaja, koji često uključuje bol tokom odnosa;
– uspostavljanje dojenja, umor i telesne promene nakon trudnoće, koje smanjuju seksualnu želju;
– nedostatak prilika za spontanost i nedostatak vremena za jedno drugo, što dodatno otežava ponovno zbližavanje.
Briga
Kvalitetan odnos podrazumeva i međusobnu brigu – želju da se partneru pomogne, da se preuzmu i podele odgovornosti, bilo da je reč o vođenju domaćinstva, nezi poput masaže ili brige tokom bolesti, ili jednostavnom pitanju: „Kako si?“.
Kada beba stigne, deljenje obaveza postaje sve zahtevnije, a očekivanja koja partneri imaju jedno od drugog često rastu i ostaju neizgovorena.
Teret brige o bebi najčešće pada na majku, koja se može osećati usamljeno i preopterećeno. Kako majke postaju sve veštije u nezi bebe – presvlačenju, uspavljivanju i umirivanju – dok su očevi ređe uključeni, postoji rizik da majke ne prepuštaju odgovornost očevima čak i kada je to moguće, već nastavljaju da sve obavljaju same. Iako to kratkoročno može delovati kao lakše rešenje, dugoročno vodi ka još većem opterećenju majke i manjoj uključenosti očeva u brigu i vaspitanje deteta.
Sa druge strane, očevima može nedostajati partnerska bliskost i briga usmerena ka njima, pa se mogu osećati usamljeno i zapostavljeno.
Sve ovo stvara prostor za međusobno okrivljavanje, razočaranja, povlačenje jedno od drugog i osećaj usamljenosti u sopstvenim obavezama i brigama.
Usklađenost
Treća dimenzija kvalitetnog odnosa odnosi se na usklađenost vrednosti – načina na koji želimo da živimo i onoga što su nam prioriteti. Osnovno poklapanje u vrednostima predstavlja temelj dugoročnog odnosa i omogućava da oba partnera budu zadovoljna načinom na koji planiraju život i provode vreme. Na primer, ako je jednoj osobi karijera važnija od porodice, a drugoj porodica ima prioritet, biće teže obezbediti neophodnu podršku u brizi o deci, a još teže se usaglasiti oko pitanja poput broja dece ili zajedničkog porodičnog vremena.
Vrednosti ne treba mešati sa interesovanjima i načinima provođenja slobodnog vremena. Dokle god su osnovne vrednosti usklađene, partneri mogu imati slobodu da biraju različite prijatelje, hobije i interesovanja. To ne opterećuje odnos, već omogućava svakom partneru da se ostvari i unutar i van veze.
Dolaskom bebe, prethodne neusklađenosti mogu postati izraženije. Razlike se često ispoljavaju u načinu vaspitanja, organizaciji porodičnog života i onome što želimo da prenesemo deci.
Teškoće nastaju kada partneri primete da su njihova očekivanja i ideje o zajedničkom porodičnom životu veoma različite. Tada je potrebna intenzivna komunikacija, razgovor i međusobno razumevanje kako bi se pronašlo rešenje koje će zadovoljiti obe strane.
Problemi često nastaju i zbog previsokih, nerealnih i neizgovorenih očekivanja o potpunoj usklađenosti, naročito u roditeljstvu. Na primer, majke mogu očekivati da očevi uspavljuju bebu na isti način ili da budu podjednako spretni u presvlačenju pelena, pa im ne daju poverenje i vreme da razviju sopstveni način brige o detetu. Takođe, iz straha od povreda, jedan partner može sprečavati drugog u slobodnoj igri sa detetom, poput bacanja u vazduh.
Uverenje da je potpuna usklađenost u većini roditeljskih postupaka neophodna može dovesti do svađa i emocionalnog udaljavanja partnera.
Kako negovati partnerski odnos nakon dolaska bebe
Iako ne postoji jednostavan i univerzalan recept koji može sprečiti narušavanje odnosa, sledeće smernice mogu pomoći u prevenciji problema ili poslužiti kao polazna tačka za ponovno zbližavanje.
Pre dolaska bebe:
– razgovarajte što više o svom odnosu i o tome šta biste želeli da unapredite. Razumevanje obrazaca koji dovode do konflikata i učenje njihovog rešavanja pre dolaska bebe olakšaće komunikaciju u periodima kada roditeljstvo crpi energiju;
– razgovarajte o svojim očekivanjima, željama i predstavama o porodičnom životu: šta želite nakon dolaska bebe, šta očekujete od partnera u tom prvom periodu i kako zamišljate porodični život u godinama koje dolaze;
– učite da otvoreno govorite o svojim potrebama i željama, da ih jasno izražavate i tražite pomoć kada vam je potrebna. Zadržavanje nezadovoljstva i očekivanje da partner „čita misli“ često vodi ka većem nerazumevanju;
– razgovarajte o podeli brige o bebi, o ulozi majke i ulozi oca. Budite hrabri u odbacivanju tradicionalnih obrazaca ako vam ne odgovaraju, ali i fleksibilni u dogovorima – ravnomerna podela svih obaveza nije uvek realna i može dovesti do iscrpljenosti i prebrojavanja ko je šta uradio.
Uvek, a posebno nakon dolaska bebe:
– imajte razumevanja za majke – potrebna im je velika podrška kako bi mogle da se posvete brizi o bebi i da se osećaju sigurno u novoj ulozi. Pitajte šta im je potrebno, umesto da pretpostavljate;
– imajte razumevanja za očeve – oni nisu nosili bebu devet meseci i često nisu imali uzore za očinstvo. Potrebno im je vreme za povezivanje sa bebom i dozvola za drugačiji način odnosa;
– radite na novom odnosu „mama–tata“, uz spremnost na razlike, greške i učenje. Nijedan roditelj ne mora biti savršen – stil jednog dopunjuje stil drugog;
– negujte partnerski odnos, posebno bliskost. Pronađite vreme jedno za drugo i budite kreativni u traženju novih načina povezivanja. Uz dete je potrebno više truda nego ranije.
Očekivanje da će sve biti savršeno bez dodatnog napora i posvećenosti odnosu često je najveći izvor problema. Svest o mogućim izazovima i spremnost da se oni zajedno prevazilaze ključni su za očuvanje partnerskog odnosa. Umesto poređenja sa drugim parovima ili idealizovanim predstavama, važno je da zajedno gradite sopstveni način bivanja porodicom i partnerima.